Nevidljivi fiksni aparatić za zube

Osnovni elementi fiksnog ortodontskog aparata su bravice pričvršćene za zube i žice koje se postavljaju u utore na bravicama. Nekada su bravice bile isključivo metalne, no u današnje vrijeme pacijentima se nude i druga, više estetska, rješenja.

Estetske bravice

Estetske bravice pojavile su se prvi puta još 80-ih godina prošlog stoljeća izumom plastičnih bravica. Kroz sve ove godine nastojala su se poboljšati njihova svojstva, koja ovise o materijalu izrade, pa su se tako s vremenom pojavile i keramičke bravice. Razlikujemo polikristalne keramičke bravice koje dolaze u bijeloj boji te popularnije, safirne, odnosno monokristalne keramičke bravice koje su prozirne i potpuno se stapaju s bojom zuba.

Ipak, do današnjeg dana estetske bravice nisu iz upotrebe istisnule metalne bravice, koje su još uvijek prvi izbor većine ortodonata. U nastavku teksta otkrijte zašto.

Prednosti i nedostaci estetskih bravica

Osnovna prednost estetskih bravice je ta što dolaze u boji zuba pa su, stoga, manje uočljive. Također, ako već birate “nevidljivu” opciju ravnanja zubi, bravicama se mogu postići znatno bolji rezultati nego mobilnim prozirnim aparatom, primjerice Invisalignom.

Plastične bravice imaju mnogo mana zbog kojih nisu popularne među ortodontima. Osnovni nedostatak im je poroznost koja ih čini dimenzijski nestabilnima. Posljedica toga su neprecizni utori bravica zbog čega je teško postići finu kontrolu pomaka zubi kakvu omogućuju metalne bravice. Uz to, zbog jakog trenja između plastike i metala od kojeg je izrađena žica, zubi teže klize po žici i sporije se pomiču. Ono što bi pacijenti mogli navesti kao manu ovih bravica su obojenja koja nastaju taloženjem pigmenata iz hrane pa tako bravice s vremenom požute, pogotovo kod pušača i osoba koje piju crnu kavu.

Keramičke bravice puno su boljih svojstava od plastičnih: trajnije su, dimenzijski stabilne i otporne na obojenja te imaju precizne utore. Unatoč ovim prednostima, ni one nisu uspjele nadmašiti metalne bravice.

Keramičke bravice su poput stakla, vrlo krhke i često pucaju prilikom jela ili mijenjanja žice. Zbog manje otpornosti na lom moraju biti veće od metalnih bravica, pa su samim time manje ugodne za nošenje i veća je mogućnost da će nažuljati pacijenta. Trenje između bravice i žice također je prisutno, iako u manjoj mjeri nego kod plastičnih bravica, no često se uočavaju oštećenja žice nastala u kontaktu s bravicom. Kako bi se ovaj nedostatak korigirao, izrađuju se keramičke bravice s metalnim utorom.

U radu s keramičkim bravicama treba biti oprezan jer kontakt zuba s bravicom prilikom zagriza može tijekom terapije rezultirati oštećenjem, odnosno trošenjem zuba. Kako bi se to izbjeglo, prozirne bravice najčešće se postavljaju samo na gornje prednje zube te se tako postiže kompromis između estetike i funkcionalnosti.

Prozirni aparatić, kao i metalni, pričvršćuje se na zube ortodontskim ljepilom. Osnovna razlika je u tome što se ljepilo na metalne bravice veže isključivo mehanički, dok se na keramičke bravice veže kemijskim putem. Zbog toga se keramičke bravice puno čvršće drže za ljepilo te prilikom njihovog skidanja može doći do blagih oštećenja zubne cakline.

Sljedeći nedostatak nevidljivog aparatića je njegova cijena – keramičke bravice značajno su skuplje od metalnih.

Tko je kandidat za nevidljivi fiksni aparatić?

Iako je iz navedenog jasno kako metalne bravice u svakom pogledu omogućuju bolje rezultate, postoje situacije kada je primjena estetskih bravica u potpunosti opravdana. Želju za estetskim bravicama najčešće imaju odrasli ortodontski pacijenti u dobnoj skupini između 20 i 40 godina koji iz nekog razloga u djetinjstvu nisu imali mogućnost poravnati zube te su sada spremni na taj korak, no možda ih brine reakcije okoline te inzistiraju na nevidljivom aparatiću.

U tom slučaju postavljaju se prozirne bravice na gornje prednje zube, najčešće od očnjaka do očnjaka. To su zubi koji su prilikom osmijeha najvidljiviji te pacijenti pristaju na tu opciju. Na ostale zube postavljaju se metalne bravice. Valja naglasiti da ovo nije najbolja opcija kada su gornji prednji zubi u vrlo nepravilnom položaju i potreban je njihov precizan pomak, no ako su zubi relativno dobro pozicionirani te ortodontski problem leži u nekom drugom segmentu zubnog luka, keramičke bravice su zadovoljavajuć izbor.

Zaključak
Možda budućnost ortodoncije leži u prozirnim aparatićima za zube, bilo fiksnim ili mobilnim, no za sada su metalne bravice i dalje zlatni standard ortodontske terapije. Kada kod pacijenta postoji želja za nevidljivim aparatićem, potrebno je procijeniti je li on kandidat za tu vrstu terapije te je važno razjasniti koji su mogući nedostatci i komplikacije takve terapije. Na kraju krajeva, najvažnije je postići kompromis između pacijentovih želja i procjene ortodonta o vrsti terapije koja bi bila najbolja s obzirom na pacijentov ortodontski problem.